Blog
četvrtak, lipanj 5, 2008

Glavna junakinja ove basne je Milka. Znate, Milka, kao ona ljubičasta krava u reklami za čokoladu. Svaka sličnost je slučajna, razlika je uglavnom u boji, jer ova naša čudnovata Milka nikako nije ljubičasta, možda samo nekad plava kad dobije po svojoj ružnoj gubici od bijesnih pripadnika svoje autohtone vrste.  Poput istarskog  goveda Boškarina,  i ovo je vrsta autohtonog goveda, potiče iz brdovitih zabiti Bosne a ističe se histerično izbuljenim očima, velikom guzicom , kratkim zdepastim nožicama  i evidentnim nedostatkom inteligencije što rezultira naglašenom agresijom prema jedinkama drugih vrsta uključujući i čovjeka. Te svoje značajke uspješno prenosi i na svoje potomstvo kod kojega su te karakteristike još i izraženije.

 

Nekim čudnim slijedom  slučajnih utjecaja, vjerojatno uslijed nedostatka ispaše i zdravog rasplodnog materijala u matičnom krdu, ova naša Milka migrirala je u pitome Moslavačke krajeve, gdje svojom primitivnom agresijom, sebi i svom krdu omogućava preživljavanje.

 

Tu počinje prava priča o  kravi Milki koja je uslijed izobilja sočne hrane i lagodnog života  u novom staništu, doživjela  opasne hormonalne i psiho fizičke promjene.  Poželjela  je postati kobila. I to ne bilo kakva kobila, nego rasna kobila, plemenito jahačko grlo. Zamisli drskosti jedne proste krave da tako neugledna , zdepasta  i kratkonoga poželi postati rasna kobila, oličenje ljepote i elegancije u životinjskom svijetu.  

 

I kako kaže stara narodna poslovica da za kravu nije sedlo, što je potpuno točno, tako je i naša krava Milka doživljavala razočarenja, podsmjehe i izrugivanja u svojoj želji da postanje kobila. Uvidjevši i sama da to neće ići samo tako, smisli lukav plan kako bi prevarom postala toliko željena kobila. Okruživši se  zlim kravama iz svoga krda, dođe Milka jednog dana na pašnjak gdje bijahu ljudi pa zureći svojim izbuljenim krvavim očima i gazeći zdepastim nožicama sve pred sobom, izabere najlakši plijen, pa  nasrne bijesno pred staru i bolesnu ženu oslonjenu na svoj štap.Vidjevši bijesnu kravu Milku kako nasrće, uplaši se starica ružne spodobe.  Krava potrči, udari u staricu i prevali je sebi na leđa.   Vidjevši to ostale krave iz Milkinog krda u glas povikaše: „Gledajte ljudi, jaši baba Milku !!! „

 

Kako im  i bijaše plan, krave složno izmisliše priču da je starica jahala Milku uzduž i poprijeko pašnjaka, pa tako valjda i Milka više nije obična krava nego  jahača kobila. Čuvši priču ljudi se veselo nasmijaše i nitko to ozbiljno ne shvati osim nekolicine čudnovatih bića koja posvjedočiše da su svojim očima vidjeli čudnog stvora kako ga starica jaše udarajući ga pritom štapom po glavi, a narod naivan i gladan čuda pa povjeruje u priču o jahanju Milke, kravu proglasi kobilom, a staricu jahačicom.

 

I tako krava Milka hoda uzdignute glave vjerujući da je kobila a ne krava, dok starica ostade starica, sretna  što je ljudi proglasiše jahačicom pod stare dane.

 

Kako svaka basna nosi poruku, tako i ova uči da krava ostaje krava, bez obzira što ju netko jaše. Kako baka nikada neće biti jahačica tako ni Milka nikada neće biti kobila makar i sedlo nosila. Osim toga, krava ili kobila, sasvim je sve jedno. Papkar jedno, kopitar drugo, marva je marva.

 

Svaka sličnost sa stvarnim osobama i kravama je sasvim slučajna a basna je rezultat umjetničkog prikaza inspirirana stvarnim događajem.

THE BLOG


T-blog-matter @ 15:50 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.