Blog
subota, svibanj 2, 2009
BRUNA I LORA
Pitate se koga to djevojčica drži u naručju? To je naša mala čmrljoglavka rođena prije 10 dana, teška 3900 gr duga 51 cm. Sve je prošlo u najboljem redu, čak i bolje nego sam se nadala. Kao što vidite, mala T se jako brzo privikla na prinovu, stalno je de drži u naručju, pjeva joj uspavanke i jako je brižna, baš kao prava velika sestrica.

I što drugo reći nego da sam najsretnija Matter na svijetu!

Pozdrav svima!
T-blog-matter @ 20:20 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 5, 2009

Buđenje rano.... fuuuj. Jutros sam morala u labosu izvaditi krvcu kako bi mi ponovno utvrdili koja sam krvna grupa iako sam tu pretragu radila prije 7 godina. Pa da, tko zna, možda su me u međuvremenu oteli vanzemljaci pa mi promijenili krv.  Osim što mrzim rano buđenje jer sam hladnokrvna životinja i tresem se pola sata dok ne postignem radnu tremperaturu, još imam i peh naletjeti na nabrijane babe na transfuziji.

 No dobro, djelomično sam sama kriva jer još uvijek nisam shvatila da naša administracija nema granica pa sam ko za ku..c u međuvremenu potepla zdravstvenu iskaznicu. Da se razumijemo, imala sam uputnicu na kojoj sve lijepo piše i nikad me nitko uz uputnicu nije tražio zdravstvenu iskaznicu, da.... nikad ne reci nikad.

I tako ja uredno predam uputnicu a nabrijana me teta pita; dajte mi zdravstvenu. Objasnim ja ženi da mi je slučajno ostala u domu zdravlja na što će ona: - a kako ću provjeriti broj osigurane osobe? Kažem joj da piše na uputnici ali žena mi ne vjeruje, valjda misli da bi umjesto susjede Bare u 7 sati ujutro išla pustiti malo krvce. Snađem se ja i ko iz rukava izvučem izvješće o bolovanju i osobnu iskaznicu kako bi se žena uvjerila da sam to zbilja ja.

Kaže žena da  odložim na stolicu kaput i torbu i da se pripremim za ubod. I ja tako učinim misleći; to je to.

U tom trenu iz druge prostorije uleti još jedna namrgođena spodoba tankih usana i iscrtanih obrva koja mi kaže da sjednem na stolicu i ispružim ruku. I tako učinim.

Kaže ona meni; molim Vas da odložite kaput i torbu na vješalicu. Pitam; koju vješalicu. Kaže ona; onu tamo kod ulaznih vrata.

Ustanem se po drugi puta i uočim jedva primjetnu kukicu koja se stopila s bojom okoline- naravno bijelu na visini od cca 2 metra. Jedva  objesim kaput i torbu uspinjući se na prste, dođem na stolac, ispružim ruku i čekam, kad će ponovno taj namrgođeni stvor: pospremite si trudničku knjižicu u torbu prije nego izvadimo krv jer kasnije nećete moći.

I opet ja ustanem, propinjem se na prste, spremam knjižicu te sjedam po neznam koji put na tu jebenu stolicu. Konačno, baba bode, izvadi mi dvije doze krvce, uzme vatu i kaže; sad sa drugom rukom čvrsto stisnite vaticu, nemojte savijati lakat već ruku držite ispruženu. Poslušam je, ustanem sa stolice i stojim, čekam da prođu dvije minute na što će baba; gospođo, možete ići.

Na to ću ja ; znam da mogu ići, ali ne mogu si dohvatiti kaput i torbu jer moram držati vaticu. I tada se ona prva namrgođena grohotom počne smijati, a teta ubodnica me zagrne kaputom,  okači mi torbu preko ramena i otvori vrata. Pristojno sam se zahvalila na usluzi i mojoj traumi je stigao kraj. Nadam se da me više nikad vanzemljaci neće oteti!

Matter


 

T-blog-matter @ 23:07 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 25, 2008


Sretan i blagoslovljen Božić, puno zdravlja, sreća i veselja
žele Vam T, Big Blog i Matter!
T-blog-matter @ 11:03 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 11, 2008
Danas je konačno stigao citogenetski nalaz koji sam radila prije mjesec dana. Nalaz kaže ovako: Kariotip: 46, XX što bi trebalo značiti da je kromosomski sve u redu i da ćemo u obitelj dobiti malenu pišulju. Svi smo sretni i zadovoljni, naročito mala T koja od prvog dana navija za sestricu.

Eto pao mi je još jedan kamen sa srca. Moram priznati da mi nije nije bilo svejedno, naročito nakon nedjeljne RTL-ove emisije "Budi mi prijatelj" gdje su prikazana bolesna dječica i njihovi roditelji koji svakodnevno vode borbu života. Mislim da nitko na takve snimke ne može ostati ravnodušan. 

Uglavnom, osjećam se dobro i svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem ( ali doslovno). 

Toliko od mene,

Matter
T-blog-matter @ 16:42 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 26, 2008

Moram priznati da me je nastup saborske zastupnice Marijane Petir  jako razljutio. Jučer sam u miru pregledala cijelu sjednicu.Pronašla sam link kod naše drage blogerice Maybe Baby koja se bori sa problemom začeća isto kako sam se i ja borila prije 7 godina. Ukratko, prijedlog zakona o postupcima izvantjelesne oplodnje koji je predložio klub SDP-a traži da se promjeni zakon u smislu da se dobna granica žena kojima je potrebna biomedicinska pomoć kod začeća poveća od 38. Godina na 43 godine, te da parovi kojima je taj zahvat potreban imaju pravo na 6 pokušaja potpomognute oplodnje koju pokriva HZZO  ( do sada su imali pravo na 3 postupka).

Koga zanima neka si pogleda snimku te rasprave, bilo je brdo ispravaka netočnih navoda i isto tako brdo povrede poslovnika od strane gđice Petir.

Gospođice Petir, sad ja ulažem ispravak netočnog navoda: između ostalih nebuloza koje navodi kako su djeca rođena potpomognutom oplodnjom boležljiva. Moja djevojčica ima 6 godina, prekrasna je, pametna i ništa više bolesna od svojih vršnjaka!


Ali ono što me najviše ubolo u uho bila je izjava : koja je svrha potpomognute oplodnje ako se zna da su nakon tog postupka parovi i dalje neplodni???

Ma tko kaže da su neplodni? Da su bili neplodni žena nebi imala jajnih stanica a muškarac u sjemenoj tekućini niti jednog živog spermija. Od čega bi se napravila potpomognuta oplodnja? Gospođice draga, oplodnja se radi od prirodne jajne stanice – ljudske pobogu, ne kokošje, i od prirodnog spermija koji se zbog određenih mehaničkih ili psihičkih problema u spolnom odnosu muškarca i žene ne mogu oploditi. To ne znači da su ljudi neplodni, nego da se iz žene medicinskim putem ( punkcijom jajne stanice ) treba izvaditi stanica te da se u najgorem slučaju metodom ICSI – mikroinjekcijom- zdravi spermij ubaci u stanicu kako bi došlo do oplodnje. Dakle, ne ubacuju doktori u žene nešto svoje! Spominjete Kurjaka, ne kažem da nije zlorabio položaj i ovlasti, ali ga bome nisam vidjela u zatvoru, jedini u Hrvatskoj je optuženi liječnik koji je pobjegao glavom bez obzira u Bosnu. Zanimljivo je da Hrvatska ima potpisan ugovor sa Austrijom, ali sa Bosnom nema, a bosanaca je u Hrvatskoj više nego hrvata. Je li Vam palo na pamet možda promijeniti taj zakon, ili možda ukinuti financijsku pomoć prema državi s kojom nemamo čak ni sporazum o izručenju.

No vratimo se mi na temu.

Prije 7 godina prošla sam 6 postupaka izvantjelesne oplodnje i jako dobro znam kako se to radi i jako dobro znam koliko to košta. Sve sam sama platila iz humanih razloga što sam si u tom trenutku to mogla priuštiti, nisam tražila refundaciju od HZZO- a upravo iz razloga što ima parova sa istim problemom koji si ne mogu priuštiti autobusnu kartu do Zagreba, a kamo li injekciju Gonala koja je u to vrijeme koštala 245,00 kn ( za jedan postupak se utroši od 30 takvih injekcija). Imala sam razumjevanja prema našoj jadnoj državi i bila sam solidarna razmišljajući na način da moju povlasticu iskoristi netko kome je to više potrebno, i isto tako da će biti solidarni i humani ljudi koji sjede u Saboru izabrani od svojih građana.  Sad vidim da sam bila glupa, nisam pomogla onima kojima je bilo potrebno.

Razgovarala sam sa bezbroj žena koje se bore sa istim problemom, uglavnom su nalazi žena i muškaraca bili relativno dobri, znači žene su imale ovulaciju, a muškarci su u sjemenoj tekućini imali barem 1 sposoban spermić koji je samo u pravom trenutku trebalo ubaciti na pravo mjesto. Zašto se to prirodnim putem nije desilo nitko nezna, ali je činjenica da je potpomognutom oplodnjom  uspješnost začeća kod takvih parova 30% što je dosta, i neka mi nitko ne kaže da ne vrijedi pokušati. Konkretno u moj slučaju, bili smo u braku 10 godina i začeće se nije dogodilo. Nije nam ništa drugo preostalo nego da se obratimo stručnjacima za pomoć. Hvala Bogu uspjeli smo i imamo krasnu zdravu djevojčicu od 6 godina. Nikada mi nije palo na pamet pitati da li je to dijete moje, a čije bi bilo, ja sam ga rodila u 33. godini života. Šta sam po Vama trebala napraviti, čekati do 38 godina da mi kažete da više nemam pravo na postupak izvantjelesne oplodnje? Na ponovni postupak nisam išla iako Vi tvrdite da su neplodni ljudi i nakon postupka podpomognute oplodnje i dalje neplodni. E draga moja, sve jesam ali neplodna nisam, sa 39. godina ostala začela sam bez pomoći liječnika sa istim partnerom  i sad sam u 19. tjednu trudnoće. Nisam ja jedini slučaj, mnogo je žena nakon rođenja djeteta sa potpomognutom oplodnjom kasnije začelo prirodnim putem, dakle nije točno da se potpomugnutom oplodnjom ne liječi „neplodnost“ koja to uopće nije, što bi biolog trebao znati.

Zašto ovaj prijedlog Zakona nije uspio proći proceduru:

1.       Predložio ga je SDP

2.       Zastupnica Marijana Petir nije ga podržala niti u jednoj točki radi vjerskih razloga, pa se pitam zašto se onda zastupnica ne angažira oko izrade zakona koji bi olakšao posvajanje nezbrinute djeci, i zašto se ne izbori da se izgradi ustanova za nezbrinutu djecu koju bi financirala crkva umjesto da na Kaptolu izgrade stanove za prodaju.

3.       Zato što je HDZ na čelu sa Sanaderom  odlučio čvrsto stegnuti remen. Pa neće valjda novce trošiti na neplodne građane Republike Hrvatske, treba nam most na Pelješac iako je kriza. Nije bitno hoće li se tko za 100 godina voziti tim mostom, bitno da ga imamo.

Ali onda možete tako reći, kratko i jasno, država nije u stanju radi financijske krize podržati Zakon, nemojte srati u humanosti i pravima djece i roditelja!

 

Matter

T-blog-matter @ 18:43 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, studeni 11, 2008
Dobra Vam večer blogerice i blogeri!

Nakon duuugo vremena javljam se na kratko. Danas sam konačno obavila tu famoznu amniocentezu. Osjećam se izbušeno ali i sretno što je sve prošlo u najboljem redu. Za sve one žene koje to čeka moram reći da pretraga uopće nije strašna, malo boli ali se neda ni usporediti sa punkcijom jajnih stanica. Osjećam se dobro, mirujem, družim se sa svojom najdražom djevojčicom  i čekam rezultate pretrage za 3 do 6 tjedana. Ta moja malena, ne možete si ni zamisliti kako je brižna. Danas se probudila kad smo odlazili u Zagreb, nikako se nije mogla pozdraviti i ponovila mi je pedeset i pet puta kako moram reći teti doktorici na me pika nježno i da pazi da ne upikne malu sekicu (iako još nije potvrđen spol, ona željno očekuje seku).
Toliko je brižna, ne miče se od mene, stalno me ispituje dali me boli, stalno me grli, ljubi, leži pored mene.
To je osjećaj koji se nikakvim novcima neda platiti.

Pozdravljamo Vas mala T i Matter, T Vam šalje smajlića , a Matter Vam želi laku noć!
T-blog-matter @ 22:57 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 10, 2008

Prva sezona hrvatskog Big Brothera bila je i zadnja koju sam pokušao gledati. Sve nakon toga bila bi uvreda za inteligenciju svakog normalnog čovjeka koji ima završenu barem srednju školu.  Totalno sam nezainteresiran za to govno od emisije i ne znam jesu li veći idioti oni koji su se javili u Big Brother i tamo pokazuju svoj urođeni debilizam, ili oni koji svaki dan provode sate gledajući te idiote.

Najgore u svemu je što i RTL gledatelje Big Brothera smatra idiotima, pa ih vara na najbezobrazniji način, besramno im otimajući lovu za glasovanje o ispadanju koje je ionako namješteno.  Htio ili ne, ne mogu pobjeći od Big Brothera jer iako ga ne gledam, ne mogu nevidjeti debilne naslove na T-portalu, na 24 sata, Indeksu, Dnevniku.hr, portalu Jutarnjeg i Večernjeg. Nevjerojatno.

Ma zamisli debilizma kad je udarna vijest na većini portala u vrijeme pukanićevog ubojstva bila i veličina kurca onog žutog kretena. Ne mogu razumijeti  nivo jednog ozbiljnog portala gdje se ispod naslova: UBIJEN IVO PUKANIĆ, jednakom važnošću nalazi članak: RINA KONZUMIRALA MRKVIČINIH 20 CM. Jebote to je stvarno informacija koja mi je trebala u životu. Stvarno ne mogu spavati ako mi se pred očima ne vrti scena one kretenuše koja od prenemaganja ne zna govoriti, kako puši kurac naranđastom majmunu što sebe naziva manekenom.

I ono najvažnije, svi portali i tiskovine u Hrvatskoj prenjeli su udarnu vijest o velebnom kurcu od 20 cm o kojem je Rina ispjevala čak i pjesmu. Zaista jadno. Jadno za hrvatske medije a posebno za RTL koji fijasko zvan BIG BROTHER pokušava spasiti vulgarnim senzacionalizmom i ljigavim scenama dvoje idiota u ljubavnom zanosu.




Vrhunac pokvarenosti i bahatosti RTL-a bilo je vraćanje one kuje Rine nazad u kuću. Nakon što su pobrali stotine tisuća kuna od telefonskog glasanja debilnih gledatelja i sa 70% glasova izbacili gaduru u pičku materinu, uskoro su je vratili nazad da i dalje puši kurac onom kretenu kako bi bolesnici imali što gledati. Sad opet nakon što je i onima najglupljima već to dopizdilo, sa 70 % glasova i naravno naplaćenih novaca,  Big Brother žutog kretena svojevoljno ostavlja u kući kako bi se Rina i dalje mogla nabadati na njegovih 20 cm.

BIG BROTHER, jebem ti mater, vrati ljudima novce za glasovanje.  Zapravo ne. Ne treba idiotima vraćati novce jer ih nisu zaslužili. Samo idioti mogu trošiti stotine tisuća kuna na lažna glasovanja pa ih onda ne treba ni žaliti. Zašto im ne uzeti novce nekoliko puta za istu stvar. Dobro znaju na RTL-u s kakvim budalama imaju posla, pa su stoga i doveli u Big Brother nevjerojatnu koncentraciju idiota, psihopata, nimfomanki i ovisnika. Zar bi gomila polupismenih primitivaca koja guta ovakav Big Brother gledala isti da su tamo normalni, interesantni i pametni ljudi koji bi mogli reći i učiniti nešto normalno.

Staro je pravilo da svaka roba ima kupca pa tako i u ovom slučaju. RTL se prilagodio izborom idiota ciljanoj skupini  još većih idiota koji u životu nemaju niša pametnije nego se naslađivati situacijom u Big Brotheru i  taktički trošiti svoju lovu na izbacivanje mrskih im osoba.  

T-blog-matter @ 13:49 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
subota, listopad 11, 2008

I dok je u unutrašnjosti jesen debelo stigla a magluštine i normalne ljude tjeraju u depresiju, mi ovdje na Jadranu uživamo u gotovo ljetnoj atmosferi , suncu i moru. 25 stupnjeva celzijusa i more dovoljno toplo za bezbrižno brćkanje tjera me na pomisao da se do proljeća ne vratim  u tmurne kontinentalne krajeve. Pogled s terase na prekrasno plavetnilo bez ijednog vala  ne može se usporediti ni sa čime drugim.  Vratiti se s plaže pa upaliti vatru i ispeći kestene zaista je jedinstven doživljaj.  Mir i tišina, nigdje nikog, samo more, sunce i galebovi.


Ljudi moji, ovo je raj na zemlji. Trenutno me ne zanima ama baš ništa drugo na svijetu. Kriza, dionice, cijene, nafta, ubojstva. Ma jebe mi se za sve. Tako malo nam treba da bismo bili sretni i zadovoljni.


Gledam našu djevojčicu kako uživa u svakom trenutku provedenom ovdje i razmišljam kako smo mi ljudi čudna bića, vječno nezadovoljna i opterećena glupostima.


Trčimo za zaradom, za karijerom i ne primjećujemo male lijepe stvari koje prolaze pokraj nas, a u stvari, tako malo je potrebno kako bismo bili ljudi a ne strojevi, kako bismo živjeli punim plućima a ne da vegetiramo kao biljke od ponedjeljka do petka i tako u krug. I da ne duljim, evo par sličica snimljenih jučer  pa doživite barem mali toga ugođaja.




THE BLOG

T-blog-matter @ 13:03 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
četvrtak, listopad 9, 2008
Kao što sam i napisao, prije par mjeseci,  da će se o ovom slučaju još čuti i pisati, to se i dogodilo. Povodom sinoćnje emisije PROCES na HTV-u i priloga o baki jahačici,  ponovo objavljujem post o sramotnoj presudi Općinskog suda u Kutini koji je izgleda postao privatna prćija nekih ljudi u evidentnom sukobu interesa. I o tome će se još čuti.

Ovo što sad pišem živa je istina, pre tragično da bi bilo smiješno, bijeda i jad hrvatskog pravosuđa u punom smislu. Ovo su činjenice temeljene na izjavama svjedoka i sudskom zapisniku.  Svaki ću komentar potkrijepiti  tekstom iz službenog dokumenta  da se vidi dokle su neki ljudi spremni ići, izmišljati i lagati, a da ne govorim o moralnim načelima sudaca koji su u stanju donositi takve nakaradne presude temeljene na izmišljotinama.

Krenimo redom:  Baka Mira, 83 godine, 90 i nešto kila. Bolesna, teško pokretna. Medicinska dokumentacija potvrđuje činjenicu da se jedva kreće uz pomoć štapa.

Presudom Općinskog suda u Kutini osuđena je na 6 mjeseci zatvora, uvjetno godinu dana i 5000 kuna kazne za nanošenje tjelesnih ozljeda opisanih kao crvenilo kože i jahanje na leđima, tužiteljici Milki staroj 49 godina i teškoj cca 50 kg. 

Dakle,  prema iskazu privatne tužiteljice, baka se zaletjela, skočila joj na leđa, jednom se rukom držala tužiteljici oko vrata dok ju je drugom tukla a ova ju je pritom nosila na svojim leđima uzduž zemljišta u dužini oko 13 metara !!!!




KOMENTAR: Ljudi moji, može li itko normalan zamisliti da bi jedva pokretna starica od 90 kila mogla izvesti takvu vratolomiju, zaskočiti duplo mlađu i duplo lakšu osobu, uhvatiti se za nju jednom rukom i jašiti je 13 metara te je  pritom  udarati drugom rukom ???  Naučna fantastika.  Sramota za mladu ženu da se nije mogla obraniti od jedne bolesne babe. Gospon sudac, na čemu ste, jer je moja baka očito na nekim teškim steroidima ???



Idemo dalje. Liječnički nalaz kaže da je tužiteljica došla s crvenilom na leđima i nagnječenjem mekog tkiva. Da, i ??? Crvenilo, od čega?? Tjelesna povreda? Gdje? Ugrize me komarac, počešem se po leđima i imam gadno crvenilo. Za našeg suca to vrijedi 5000 kuna. Neka mu.



Krunski svjedok, po rješenju i obrazoženju suca, čije je emotivno i KOREKTNO svjedočenje uzeto u obzir kao presudno je kćer tužiteljice, Irena. Svjedokinja je izjavila kako je jedva spasila svoju mamu od mahnitog napada bake koja je bila nad njom i svom je snagom udarala po glavi i leđima. Sad više nije baka jahala Milku već je ova bila zgurena ispod, dok ju je baka nemilosrdno mlatila. To je svjedočenje prosvjetne radnice, odgojiteljice, čija kultura dozvoljava da staricu od 83 godine vrijeđa i viče kako nema pičku i nema iz čega pišati. Zaista jadno, ali kad je netko panj, nikakva ga škola ne može ukulturiti. Jel tako Irena?

KOMENTAR: Irena laže i vrijeđa, a lažno je svjedočenje kažnjivo kao i vrijeđanje. Sama je Milka u prijašnjem saslušanju izjavila da je kćer došla na kraju i da za vrijeme spornog događaj nije bila tamo. BRAVOOO. Osudili ste ženu na osnovu „korektnog i logičnog“ svjedočenja kćeri koja uopće nije bila prisutna događaju. Bravo gospodo. Petica iz zalaganja. Vi još radite ???



Što da dalje kažem? Ima li potrebe? Hrvatsko Pravosuđe, što je to? Osuditi staricu na kaznu zatvora zbog nasilja nad 49 godišnjom, tjelesno zdravom ženom i to na osnovu lažnog svjedočenja, a pritom zanemariti medicinsku dokumentaciju i činjenice, zaista je diletantizam. Pitam se kakva su moralna i ljudska načela sudaca koji su u stanju donositi takve sramotne presude?  Što se dešava u njihovim glavama kad mogu tako zanemarivati činjenice? Za koga oni rade?


Nije ovdje stvar u kazni zatvora niti u 5000 kuna. To me uopće ne zabrinjava.  Problem je u moralnosti a i o povjerenju u instituciju od koje očekuješ pravdu.

Iza svake riječi napisane u ovom tekstu stojim imenom i prezimenom, a neka netko dokaže da to nije istina. Moji komentari su moje osobno mišljenje koje naravno, smijem iznijeti. I to nije sve. Radi se o principu. Za ovo ćeč se još čuti vjerujte mi.

THE BLOG

P.S.Zbog mogućeg slučaja zloporabe položaja, korupcije i nepotizma, a vezano za ovaj predmet, još će se svašta čuti i izaći na vidjelo. Nešto jako smrdi u tome sudu a nije samo zahod.


( nikog ne optužujem i ne imenujem pa odmah u startu odjebite s murjom i prijavama)


T-blog-matter @ 20:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 29, 2008


Javne su osobe nešto slično kao i javni zahodi, sere po njima tko stigne.

Ipak postoji bitna razlika; javne osobe za razliku od javnih zahoda bolje mirišu  iliti manje smrde!
T-blog-matter @ 22:44 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare
petak, rujan 12, 2008

Ljudi moji, štošta nam se desilo u poslijednje vrijeme. Ako Vas zanima, možete pročitati dolje... ali  treba nešto reći. Nešto novo. Iskreno, gade mi se dnevno politička zbivanja. Političari nas smatraju glupim ovcama, smatraju nas kretenima bez mozga. Prodaju nam prazne priče, kupuju glasove umjetnim sniženjima cijena koje u političkom dogovoru plaćaju državnim poticajima. Ljuti me kad me Sanader smatra polupismenim primitivcem koji ne zna zbrojiti dva i dva jer on tako doživljava cijeli ovaj ispaćeni narod, ljuti me Todorić koji u stilu Franje Tahija ovome kmetstvu nudi mrvice dok im kao glavni feudalac otima ljetinu. Ljuti me pljuvanje Keruma koji kupuje za svoje novce dok se otali kurče novcem poreznih obveznika i bahato omalovažavaju plaću od 36 000 kuna.   Mi smo govna, kmetovi, roblje, dok se bogatuni na vlast međusobno dogovaraju kome će više pripasti. Nije ni čudo što je Hrvatska na listi zemalja po kvaliteti ozračja za ulaganje daleko iza Albanije, Srbije ali i nekih afričkih ljudožderskih zemalja. Naravno, jer mi imamo ljudoždere na vlasti, koji se skrivaju iza svojih skupocjenih odijela i bahatih pogleda. Ali jebe mi se za njih jer imam tu sreću da Matter i ja zarađujemo sami za svoj kruh i ne ovisimo o govnarima na vlasti iako indirektno utječu na nas svojom politikom cijena, hrane, energenata, života uopće i omalovažavaju naš trud i nastojanja da nešto stvorimo u životu. Tko ih jebe.

Čitam o Amerima, godišnjici napada na New York, svakakvim zavjerama o napadu.  Jesu li to Ameri napravili sami? Što je s Pentagonjom? Opet mi se jebe. Ameri sad nadziru naftna polja u Iraku, barel je pao na 110 Dolara, a Dolar je unazad 14 dana ojačao preko 15% i ponovo je sve isto. Sve je to kurvinjska računica tvoraca ekonomske slike svijeta kojima je jedini  cilj zaraditi što više love. Jebe se njima za gladne, za polugladne, za ekologiju , za alternativne izvore energije. Sve su to prebogati govnari koji samo grabe za svoju dobrobit. Tu ne možemo ništa promijeniti pa se time i ne treba opterećivati.

O hrvatskoj svakodnevici ne želim pričati jer mi je zlo od prepotentnih poludebilnih nogometeša koji preplaćeni zanemaruju svoje neobrazovane mozgove i u svom  stilu ponavljaju nebulozne fraze o svojoj superiornosti i gotovo da mi je drago kad ih netko tako surovo spusti na zemlju kako su ih sinoć Englezi jer zaista čovjek mora pasti na glavu da bi počeo  normalno razmišljati. Nevjerojatno je kako smo mi Hrvati sposobni sami sebe uvjeriti da smo gotovo nadrasa, svemogući, nepobjedivi i nedodorljivi ali i to je rezultat ispiranja mozga naše vlasti koja nas drži  nesposobnima za osobni stav.

Ne želim govoriti niti o Gotovcima, najnižem obliku novopečene hrvatske „elite“ koja skandalima i prije svega svojom beskrajnom glupošću puni stranice našeg žutog ali i ne tako žutog tiska.  Pa to je debilana bez premca koju predvodi Nova TV sa svojim Red Carpetom a slijedi ih njihov portal Dnevnik HR,  ne zaostaje ni Index a bogme ni 24 sata. Strašno. Gnoj, smeće, gnus, smrad, sranje. Jebem im svima mater.

U CERNu rade jebeni pokus, traže božansku česticu,  tajanstveni Higgsov bozon koji navodno postoji  a Steven Hawkings se okladio u 100 dolara da neće ništa naći i uzalud im 20 milijardi uloženih dolara a o pričama da će ovladati hladnom fuzijom i svijetu osigurati besplatnu energiju u slijedećih 20 godina možemo raspravljati. Čisto sumnjam, jer monopol je jebena stvar i nitko na svijetu se neće odreći novaca od prodaje svima potrebne energije. Besplatna energija je naučna fantastika.

Umro je Dino. Umro, otišao. Šteta ga je. Laka mu zemlja. Kad bolje razmislim, tek što je završila euforija oko Toše Proeskog i višemjesečnog maltretiranja njegovim zadnjim albumom na svim radio stanicama, čeka nas novi Dinin album oko kojeg se Danijela strašno angažirala i samo što nije izašao. Predviđam nam barem polugodišnje slušanje svih mogućih dininih hitova na svim mogućim medijima do te mjere da će nam nakon 6 mjeseci izlaziti na sve rupe van. Takav je život. Na komemoraciji je Hus rekao da kod nas čovjek mora umrijeti da bi mu netko priznao zasluge, i to je točno.

I nakon svega što reći? Čitajući vijesti, listajući novine, gledajući TV, postaje mi jasno zašto je ovaj svijet otišao u kurac.  Je li gore čitati sva ta sranja ili se isključiti iz svega i živjeti ko biljka. Nakon svih tih događaja opasnih po mozak normalnog ljudskog bića nameće mi se jedno pitanje na koje nisam uspio naći odgovor, a to je:  Zašto cucki uvijek zapišavaju zadnji lijevi kotač automobila?

THE BLOG

T-blog-matter @ 02:00 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, rujan 9, 2008

Dragi moji blogeri. Red je da se i ja Matter javim nakon dva mjeseca. Znam da je to poprilično dug period , ali kaj da vam velim, očito sam imala pametnijeg posla. Nadam se da mi opraštate.

U posljednje vrijeme dešavaju se čudne stvari, godišnji odmor prošao je uspješno, bolje rečeno plodno. Zašto Vam to govorim? Većina Vas zna da Blog i ja imamo prekrasnu djevojčicu, malu T. Većina Vas je pročitala Blogovu priču o djeci začetoj in vitro. Tako je začeta i naša malena, nakon dugo godina bračnog živote nije išlo pa smo potražili pomoć stručnjaka i nakon šestog pokušaja uspjeli. Bila je to najveća sreća koja nam se mogla desiti, iako neki ljudi misle da to dijete nije Bogom dano, ja ipak mislim da je, jer se u protivnom nebi rodilo. Malena je nedavno napunila 6 godina, pametna je , prekrasna i razmažena, ali neka, djeca tako brzo rastu a mi starimo pa želim svaki slobodni trenutak uživati u druženju s njom.  Nakon svega onog što sam prošla da dođem do nje više nisam imala volje odlaziti doktorima, proživljavati bezbrojne preglede, punkcije, testove i iščekivanja hoće li nam se sreća ponovno nasmješiti, hoćemo li uspjeti sa drugim djetetom. Imamo nju, sve nam je na svijetu, ispunila je naš dom smijehom i radošću i zadovoljni smo što smo ipak uspjeli.

Ali zašto Vam sve ovo pričam? Nakon povratka s mora nešto se čudno osjećam, pere me PMS, nekako dugo traje ali me ne brine jer imam previše obaveza na poslu , u međuvremenu organiziram dječji rođendan. Sve štima osim što taj PMS ne prestaje. Nakon 3 tjedna počela sam brinuti, uvjerena  kako me već lagano može loviti klimaks, pa sam se malo prehladila, pa svašta.... 

Ipak odlazim na pregled, i doktorica me šokira: ti si trudna.

 MOLIM?

KAK?

 Daj se nakukni ponovno!

Ljudi moji, ja sam mislila sa se čuda događaju nekom drugom. Sretna sam što je tako ispalo iako me malo lovi panika, ali mogu ja to. Čitam danas u novinama da žena nije mogla zatrudniti i sad sretno nosi šestorke, pazi, ni manje ni više nego šest. Ne želim bogohuliti, ali kaj je preveć je preveć.  

Eto, nadam se da će biti sve u redu.

Vidite da sam imala dobar razlog nejavljanja, ipak sam imala pametnijeg posla.

Pozdravlja Vas Matter!


T-blog-matter @ 16:33 |Komentiraj | Komentari: 61 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 7, 2008

Zbogom care, počivaj u miru!
T-blog-matter @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, kolovoz 20, 2008

Vratili smo se doma. Godišnji je završio. Već mi je stvarno bilo dosta iako bih se rado vratio za dva, tri tjedna kad se malo izguštam kuće, prijatelja i domaće atmosfere. Zapravo kad bolje razmislim ništa me ne sprečava da se uskoro vratim dolje a to ću vjerojatno i učiniti.

I što reći? Bilo je dobro, vrlo dobro, odlično. Kao i uvijek. Ove sam se godine navozao po Velebitu. Bio sam na mjestima gdje nitko normalan nebi išao sa svojim autom osim ako nema terenac.


(Tulove grede i stara cesta za Liku)


Ja sam svojoj Vectri jebao majku po živom kamenu ali baš me briga. Uz sve to ju je izlupala tuča veličine oraha tako da joj je ovo ljetovanje bilo vatreno.  Sreo sam gore planinare s ruksacima i motoriste na enduro motorima koji su u čudu gledali Vectru usred Velebita. Dobro, ipak postoji cesta, kakva takva, ali...

ZrmanjaBio sam i na Zrmanji. Oduvijek mi je bila želja okupati se u toj predivnoj zelenoj rijeci.  Prekrasna je, bistra i začuđujuće topla, odlična za kupanje ako vam ne smetaju  zmije koje plivaju uokolo. To su ipak samo bjelouške. 


(Zrmanja, prekrasna kao i uvijek.)


O onome uobičajenom, moru, plaži, suncu, kupanju i ljenčarenu nema potrebe pisati jer to je ionako sastavni dio svakog godišnjeg odmora.

Pogled na more i otokeNakon odslužene robije u  Rovanjsku  je došao  Zvonko Bušić.  Njegova supruga Julienne tu živi godinama, još od rata.


(Visoko s Velebita vidi se Nin, Privlaka, Vir a u pozadini otoci Maun, Ist i Škarda.)


Ne želim uopće polemizirati o njegovom djelovanju i o tome što je činio i zbog čega je bio u zatvoru jer je o tome sve rečeno,  a koliko ljudi, toliko različitih mišljenja, ali činjenica jest da je on osoba koju vrijedi spomenuti bez obzira smatrate li ga borcem za hrvatsku slobodu i junakom  ili teroristom. Čudno mi je bilo gledati kako ga ljudi ne prepoznaju, ne reagiraju i uopće ne kuže da je među njima na plaži.  

Pogled(Pogled na Rovanjsku, ždrilo, Maslenički most i Novigradsko more)

Uz sve to želim se ispričati svom susjedu jer mu baš nije drago što sam na blog stavio sliku njegovog Audija R8 i vikendice. Predo, sorry, nisam mislio ništa loše. Oduševljen sam tim autom pa sam ga stavio na blog da to podjelim s blogerima, a to što sam napisao da si bogat... jebiga kolega, i ja bi volio biti. Nema tu ništa loše.  Sve je napisano u dobroj namjeri. Pozdravljam te iz Moslavine.

The Blog

T-blog-matter @ 13:30 |Komentiraj | Komentari: 15 | Prikaži komentare
četvrtak, kolovoz 7, 2008

Godišnji,  sunce, more, ljenčarenje, lokanje i prežderavanje. Uglavnom se svodi na to. Ima i drugih stvari ali ništa spomena vrijedno. U takvom stanju duha i tijela napisati nešto suvislo zaista nije lako.  T-comov Web n walk stik za bežični pristup internetu začuđujuće dobro radi, EDGE signal je odličan i to me veseli. Surfanje internetom privlači me više od surfanja na dasci.

Dan domovinske zahvalnosti je iza nas. Ljudi su lijepo na plaži izvjesili zastavu kako to i dolikuje za državni praznik. I nebi o tome niti pisao da nije izvješena ova zastava a ne službena hrvatska zastava. Zapravo mi to i nije nešto čudno, već tisuću puta viđeno, ali je li potrebno u 2008. šezdeset i kusur godina nakon NDH i 13 godina nakon Oluje dokazivati svoje domoljublje zastavom kojoj tu nije mjesto. Bizarno je da ljudi koji silom žele u tu jebenu Europu čeznu za davno pregaženim vrijednostima. Još bizarnije je vidjeti Golf beogradske registracije parkiran ispod kandelabera na kojemu se vijori „ustaška“ zastava i grupu razbrekanih turista kako se brčkaju i slikaju ispod toliko im mrskog obilježja. I nakon svega ne znam zašto se čudimo kad nam FIFA odere kaznu zbog takvih zastava na stadionima kad vijore diljem Lijepe naše na državni praznik.

Mjesec je dana kako smo na godišnjem i mjesec dana se ne mogu načuditi još jednoj hrvatskoj gluposti. U ovom lijepom mjestu gradi se krasna lučica. Veliki lukobran, puno vezova, mramor, klupe, ukrasno opločenje. Bilo bi predivno kad radovi nebi počinjali svako jutro u sedam sati uz cjelodnovno drndanje svemoguće mehanizacije. Bagera, valjaka, kompresora, kamiona i inih. Bio sam ovdje i u proljeće ali jedva da se nešto radilo, ljudi su cijele dane na gradilištu kartali belu ali dolaskom turista došao je i entuzijazam pa marljivi ljudi udaraju od jutra do mraka kako bi svijetu pokazali da se i kod nas radi. Mogu si zamisliti kampere u obližnjem kampu, udaljenom pedesetak metara od gradilišta kako ugodno provode svoj odmor u tom košmaru. Nije mi jasno što ih još tu drži. Baš me zanima što kaže zakon o obavljanju građevinskih radova u jeku turističke sezone.

I dok bageri rade na jednoj strani, na drugoj se polako završava šetnica kroz marinu. Lijepe žute i sive Semelrock kocke završni su dio radova. Radnici rade, kupači i šetači smetaju i tako iz dana u dan. Danas me je iznenadila inovativnost iznerviranih radnika koji su genijalno smislili način kako dosadne turiste maknuti od mjesta na kojem popločavaju šetnicu.  Lijepo i efikasno.  Ovo treba uvrstiti u brošure Hrvatske turističke zajednice kao dokaz kulture i genijalnosti hrvatskog čovjeka.



Osim radova u marini, prošle su jeseni uzduž novouređene plaže posađeni mladi tamarisi.  Bila bi to za koju godinu krasna stabla da nema kretena, maloljetnih delikvenata koje bi trebalo namlatiti kao i njihove kretenske roditelje koji su ih tako odgojili. Nije mi jasno koji  je gušt  u trganju i uništavanu. Uopće se ne čudim kad čujem u vijestima da su nekog balavca prebili na mrtvo. I ja bi ga bio u stanju razbit ko konja da sam vidio tko trga to drveće.



Nakon ovakvih negativnih misli najbolje me oraspoloži moj susjed kad dođe sa svojim novim Audijem R8 pa zaturira svih 8 cilindara i 450 konja pod mojim balkonom. To je pjesma koja odagna svu negativnu energiju.  Melodije Jadrana u najljepšem obliku. Od toga se ježi koža i dižu sve dlake na tijelu. Ljubitelji benzina i pravih makina znaju o čemu pričam jer ovo je jedan od dva R8 u Hrvatskoj.

Praznik za uši. Simfonija. Matter nikako ne može shvatiti što u toj buci ima dobro a ja samo šapnem – šuti ženo i slušaj.

THE BLOG

T-blog-matter @ 17:30 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, srpanj 26, 2008

Sjedim na terasi, pijuckam kavicu, gledam u more i čekam da se moji najdraži probude. Tatek i naše malo zlato su spavalice pa im ne želim kvariti snove premetanjem lonaca i dinstanjem luka. Na godišnjem smo, za sve ima vremena i sve ćemo stići obaviti. Ovo me ljeto počastilo boleštinom kakvu nisam imala posljednjih 20 godina, skršio me virusni infekt i posljednjih sam dana provela u krevetu s temperaturom 39. Sva sreća da je loše vrijeme i da su temperature zraka podnošljive jer bi u protivnom iskočila iz kože. Još uvijek sam pod antibioticima, već se puno bolje osjećam ali  mi kupanje u moru  nije ni na kraj pameti jer je posljednjih dana puhala bura i pošteno ga rashladila. Mala T uživa u igri s djecom, svaki je dan pred našom kućom njih dvadesetak , uglavnom djevojčice i neumorne su u igri na pjesku. Neznam od kud im tolika energija da po cijele dane jurcaju. Razmišljam kako će brzo doći dan kad se više neće igrati, kada će te iste prijateljice odlaziti u duge šetnje pored mora ali bez svojim mama. Život tako brzo prolazi a većinu tog vremena prolazimo u utrci za novcem, borbi da barem mjesec dana godišnje provedemo u miru u kojem se potpuno možemo posvetiti onima koje najviše volimo.

Potresao me odlazak našeg dragog prijatelja Davora, nismo se često družili, ali kad smo se našli, naša su druženja trajala satima. Često sam se ljutila na Bloga kad bi u kasne sate došao doma i rekao; sorry bebo, zaglavio sam s prijateljem.  Nisam ga razumjela, moj komentar je bio; kako možete sjediti i pričati satima, o čemu razgovarate da vam to toliko traje. Nakon nekog vremena je slijedeći susret dvaju prijatelja spontano završio kod nas doma, sjedili smo u boravku, pijuckali vino, grickali štapiće, pričali, smijali se..... satima,  dok nije svanuo novi dan i dok nije bilo vrijeme za odlazak na posao. Tada mi je rekao Blog; evo sad vidiš kako se sa prijateljem može sjediti satima i pričati o prolaznosti života.

Na žalost, nikad više nećemo moći ponoviti te razgovore, ostaju sjećanja i drage uspomene na čovjeka kojem je sreća okrenula leđa. Ostaje nam pouka da život treba živjeti, posvetiti se najdražima, smijati se, pričati, voljeti, jer nikad neznamo što će nam donijeti novi dan.

Matter


T-blog-matter @ 11:55 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
utorak, srpanj 15, 2008

Danas je pokopan moj prijatelj Davor. Nema ga više ni za koga od nas. Strašno. Nikome nebih poželio ovo što večeras osjećam. Bio sam na sahrani, najgoroj i najtežoj ikada. Ispratio sam svog prijatelja. Pokopao sam dio sebe, dio svog života, dio svog djetinjstva, dio svojih osjećaja.  Suze mi teku dok ovo pišem.


S mora sam se vratio na sahranu. To je najmanje što sam mogao učiniti za tog divnog čovjeka.  Tuga i bol koja ostaje jača je od svega što trenutno postoji. Lagao  bih kad bih rekao da sam O.K.  Njegovi prijatelji bikeri i ja večeras smo pili za njega, jer on je isto tako znao piti s nama. Pili smo  za sebe ali i Davora koji bi s nama rado proveo ovu večer. Pijan sam, i nije me stid. Zbog njega.

Teško je sjetiti se čovjeka koji je uvijek bio ovdje među nama a sad ga nema. Neutješna sućut iskazana obitelji tek je dijelić onoga što se lomi u meni dok sjedim na mjestima gdje smo proživjeli toliko toga .


Davor je bio moj prijatelj oduvijek. To mi nitko ne može uzeti. Svi Blue Knightsi  i sve udruge kojih je član, došli su kasnije ali mi smo bili prije svega toga i prije svih. Bili smo bliski i bili smo prijatelji.  Ne mogu zamisliti bol obitelji, supruge, djece, njegovog oca, brata, kad ja, koji sam mu samo prijatelj osjećam neizmjernu tugu.


Njima nitko ne može zamijeniti muža, oca, brata, sina. Ne želim ovdje tugovati, već pokazati kako smo nekad feštali i živjeli, lumpali i uživali i nitko nam to nije mogao uskratiti. Moj prijatelj Davor i ja.  I vjerojatno nas danas gleda s neba, i vidi sve što se dešava, zna da ga volimo i da ga se sjećamo.


Davore moj, prijatelju, neka ti je laka ova naša hrvatska gruda. Samo je pitanje vremena kad ćemo se opet naći zajedno.

miDubravko.

 

T-blog-matter @ 03:20 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
petak, srpanj 11, 2008

DavorJutros je , vozeći se s posla na svojem motoru, poginuo moj dragi prijatelj  Davor. Prijatelji smo gotovo cijeli život, od prvog razreda osnovne škole i još uvijek ne mogu vjerovati da ga više nema. Prije nekoliko dana bili smo na kavi u Lanterni, razgovarali o planovima za budućnost koje za njega više nema.  Davor je jedan od onih ljudi koji su živjeli svoj život , živjeli svoj san. Živio je za motore, na motorima i umro zbog motora.

Osnivač je hrvatskog ogranka svijetske organizacije Blue Knights-a, udruge policajaca motorista  i to mu  je bila najveća ljubav i preokupacija.  Uspio se dokazati kao vrstan vođa i organizator nekoliko međunarodnih skupova Blue Knightsa. Ukazana mu je i čast ispred svjetske organizacije Blue Knightsa time što  je njegov ogranak dobio domaćinstvo europske konvencije Blue Knightsa  2009. Godine, koja će na žalost proteći bez njega, a živio je za taj događaj.

Osim što je prošao razna krizna područja kao član UN-ovih snaga bez izgubljene dlake na glavi, proputovao je i cijelu Europu na svojem motoru, bez ikakvih nezgoda.   S putovanja u Norvešku, ili pak Grčku, vraćao se uvijek pun dojmova o proživljenim trenucima sa svojim prijateljima iz cijele Europe.  Kao pripadnih hrvatskih snaga u jedinicama UN-a odlikovan je i od predsjednika RH Stjepana Mesića.

I što reći, život je kurva. Kad si sve u životu konačno posložiš kako treba, posao, obitelj, osobna zadovoljstva, onda se netko perverzno našali s tobom i odjebe te samo tako, kao da te nikada nije bilo.  Ako kažem neka ga Bog čuva tamo gdje je sad, moram se pitati zašto ga nije čuvao dok je bio među nama živima? Zašto ga Bog nije čuvao jutros u 8 sati dok se vraćao iz noćne smjene kad ga je pokupio nekakav kombi koji se tu našao a možda nije trebao.

Zašto odlaze ljudi koji su vrijedni ostanka među nama da poprave ovaj svijet, ili možda Bog prvo takve uzima. Davor je svoje želje i  stremljenja odnio sa sobom, ali ostaje mali Marko, dječak od 5 godina kome će otac tek trebati, ostaje Gabi, srednjoškolka, ostaje i Dubravka. Njima se Davor više neće vratiti.

Davore moj,  ne mogu vjerovati da nam je ona kola prije par dana bila zadnja i da više nikada nećemo zajedno sjediti i maštati, razgovarati i smijati se. Prijatelju, želim ti duge i ravne ceste kojima ćeš voziti. Nadam se da je gore benzin jeftiniji.  Sad kad si postao član ogranka HEAVEN ONE, gdje odlaze svi Blue Knightsi koje je napustila sreća, budi ovakav kakav si bio do danas ujutro i nemoj vaditi prigušivače iz auspuha jer nećemo moći spavati.

Tvoj prijatelj Dubravko


 

T-blog-matter @ 18:03 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, lipanj 30, 2008
Ljudiiiiii, još samo par dana dijeli nas od odlaska na godišnji. Konačno odlazimo na zasluženi odmor. More, sunce, mir. To je bit odmora. Pogotovo mir. Onaj duševni, naravno. Sit sam faca, priča i sranja koja me svakodnevno okružuju, dosta mi je. Matter, mala  T i ja, The Big Blog, odlazimo u našu malu oazu mira. 

panorama(Pogled na more i Velebit. U daljini se vidi otok Pag. Tu je Rovanjska)
Mirno i tiho mjesto, bez buke i hotela, tisuća turista i cjelonoćne muzike. Pravi mali raj na Mediteranu.

ROVANJSKANa samoj granici parka prirode u podnožju veličanstvenog Velebita, samo 5-6 kilometara od Nacionalnog parka Paklenica, 15ak kilometara od slapova Zrmanje i samo 25 km od Zadra gdje se nude sve blagodati civilizacije kao što su šoping centri ali i noćni život  koji je tamo kad ti se ruži, ali ne u svojoj kući.

(pogled na Rovanjsku s autoceste Zagreb-Split)
Dakle ta naša draga Rovanjska, mjesto biserno čistoga mora i zraka punog mirisa koje vjetar nosi s mora ili pak Velebita, toliko nam se uvukla pod kožu da nam godišnji više i nije godišnji ako nismo tamo. Za samo nešto malo više od dva sata vožnje autoputom, dođemo tamo a brige i problemi ostanu s ove strane Velebita.  Kao i svake godine, skoro cijeli 7. i 8. mjesec provodimo tamo.

PlažaZasigurno ima daleko ljepših i boljih mjesta na Jadranu gdje bi se moglo ljetovati, ali kad si negdje stvoriš drugi dom i navikneš se na izvornu ljepotu koja te okružuje, nebi otišao dalje ni za kakve novce.


(Mala T na plaži)


Zapavo, nisam ni bio svjestan vrijednosti takvih malih i mirnih mjesta dok naša mala T kojoj će sad biti 6 godina, nije počela trčkarati uokolo, voziti biciklić, igrati se vršnjacima i beskrajno juriti po plaži.  Tu bezbrižnost  i ležernost koja je svugdje oko tebe ne može ništa zamijeniti.
Želim Vam predstaviti Rovanjsku, „malo mjesto za veliki odmor“.  Ne mora Vam se sviđati. Nema veze. Nije najljepša. Opet nema veze,  ali je naša. Odemo iz našeg doma i dođemo opet doma gdje je sve baš onako kako smo poželjeli. Jednako lijepa i ljeti i zimi. Kad prži sunce i kad puše olujna bura.

Sunce na zapadu(tko bi mogao odoljeti ovakvom zalasku sunca, pogotovo kad ga gledaš sa svoje terase zavaljen u ležaljku.)


Ovim slikama želim Vam pokazati barem mali dio onoga o čemu Vam ovdje pišem.


Lijepo je ljeti biti na moru, ali zimi je to nešto posebno. Slike koje slijede snimljene su krajem studenog, i dok su kod nas  danima gnjavile magluštine  bez  trunke sunca  a mrazevi svakodnevno ubijali svaku volju za životom,  tamo je sunce sjalo i činilo život ljepšim.

sunce krajem studenog(Dok je u Lici padao snijeg a kod nas davila magla, dolje nas je grijalo ugodnih 17 stupnjeva i prekrasni sunčani dani.)

BURA





 


(Bura u Rovanjskoj)

I tako, s malo slika (više možete pogledati u galeriji) želio sam Vam pokazati barem mali dio ljepote koju smo pronašli u jednom običnom, malom, gotovo nepoznatom mjestu gdje provodimo svaki slobodni trenutak. (pogotovo otkad imam plin u autu pa me put dolje košta 100 kuna :)))
Nakon što smo prošli mjesec konačno završili fasadu na vikendici, o čemu je Matter nešto pisala, ništa drugo ne preostaje nego baciti sve četiri u zrak, ili u more, pa uživati dok nam ne dosadi.

(Naša kućica, ona mala plavo bijela. Ova velika zelena je od bogatog susjeda :))) samo sam se htio  malo hvaliti . Auto je naš ;)
naša kućica naša slobodica



Eto, ništa pametno nisam napisao, ali vidim da je i vama dosadila Milka, a godišnji je pred nama, pa je bilo zgodno nešto o tome napisati. Ja jednostavno volim tu našu Rovanjsku i to je to.
(ovo je naša kućica.)

THE BLOG

T-blog-matter @ 14:15 |Komentiraj | Komentari: 28 | Prikaži komentare
utorak, lipanj 24, 2008

E moji blogeri, baš me zanima je legalno da ti policija zakuca na vrata zbog teksta napisanog na blogu? Da se razumijemo, očekivao sam to a i dečki su bili izuzetno korektni,  ali... Govorimo li ovdje o slobodi medija? Je li ovdje riječ o verbalnom deliktu? Može li policija doći na obavijesni razgovor na osnovu pisanja o nečemu ili nekome u mediju koji bi trebao biti  slobodan?  Baš me zanima mišljenje relevantnih ljudi na ovome blogerskom servisu.

Dokle seže naša zakonom zagarantirana sloboda kad ti svaka baba može poslati murju na vrata? Zar policija nema pametnijeg  posla nego da dolazi dosađivati zbog pisanja na blogu??? Internet je slobodni medij, svatko meže iznijeti  svoje mišljenje jer blog je internetski dnevnik.

Na kraju krajeva, kako me netko uopće može prijaviti za neautorizirani tekst u kojem se spominje neka Milka?  Može li itko dokazati da ja stojim iza napisanog ili je to napisao netko treći, a ja samo objavio na blogu?  Koliko moramo paziti o tome što pišemo, ako se trebamo bojati da će nam zbog toga zakucati murja na vrata? 

Predsjedniku Mesiću su vikali „cigane“, ministru Kirinu „glupane“, ljude su pljuvali bez argumenata i nikome ništa, a onda se sjeti neka neurotična baba da joj se ne sviđaju moji tekstovi pa pošalje murju.  Pa ovo je sprdačina. Bilo je komično gledati odrasle ljude kako s isprintanim papirićima pod naslovom „BASNA O MILKI“  i „KURCEM U ČELO“ dolaze u moj ured kako bi se očitovao o napisanom.

Halooo! Gdje toga ima? Jebate.  Ne bojim se ja za sebe ni za svoj blog, niti ću prestati pisati o svemu ovome, ali gdje su tu ljudska prava i sloboda medija??? Gdje je granica mojih prava kad me svaka baba može zajebavati kak hoće?

Otkad  to policija dolazi na vrata zbog toga što se netko osjeća uvrijeđen  nekakvim tekstom.  Po kojem to kriteriju policija određuje na koje se tekstove izlazi a na koje se ne izlazi??? Ili bolje rečeno, tko je i što ta Milka da bi zbog njene taštine policija trošila novce poreznih obveznika ove zemlje. Pogotovo s toga što ovdje nema govora niti o kakvom djelu tipa prijetnje, ugroze, napada, pozivanja na nacionalnu, vjersku ili rasnu mržnju, a pogotovo ne bilo kakvog neprimjerenog tjelesnog ili verbalnog kontakta.  Nema ni klevete niti uvrede jer nitko nije spomenut imenom i prezimenom. Koga ili što u ovom slučaju štiti zakon?

Pazi ovo: Kad je spomenuta ekipa prijetila da će postaviti minu na travnjak gdje se igra moje dijete, jer „ne znam ja što su ONI sve spremni učiniti“, policija nije reagirala, jer  navodno ne može intervenirati dok se ne dogodi neko sranje.  Prekrasno.  Divota.

Kad psihopati bace bombu i pobiju nečiju obitelj onda će policija utvrđivati činjenice o tome što se dogodilo, ali kad napišeš zajebanciju o ludoj kravi Milki, onda ti odmah pokucaju na vrata !!!

Sere mi se od svega toga. To su ti ljudska prava na hrvatski način.

THE BLOG

T-blog-matter @ 00:05 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.